Decembar 2025.

Bijelo Polje

Hadži-Danušina džamija

Hadži-Danušina džamija, iz 18. veka, nalazila se u centru Bijelog Polja, srušena je krajem Drugog svetskog rata (1944) u bombardovanju i kasnije uklonjena, a njeni ostaci su otkriveni tokom nedavnih radova na dinamičkoj fontani, koji su potvrdili njene temelje, pod i unutrašnje zidne dekoracije (plavi, zeleni, crveni motivi), a sada se razmatra očuvanje i valorizacija lokaliteta.Ključne činjenice:Lokacija: Centar Bijelog Polja, na mestu današnjeg gradskog trga.Izgradnja: Potekla iz 18. veka, a nazvana po Hadži-Danuši, značajnoj ženi iz istorije grada.Uništenje: Teško oštećena i potom srušena tokom savezničkog bombardovanja 1944. godine, a ostaci su zatrpani odlukom komunističkih vlasti radi izgradnje trga.Arheološka otkrića (2022): Prilikom radova na gradskoj fontani, pronađeni su ostaci temelja, poda od lokalnog kamena, a unutrašnji zidovi su bili bojeni plavom, zelenom i crvenom bojom sa arabeskama.Status: Arheološka iskopavanja su završena, a stručnjaci rade na preventivnoj konzervaciji ostataka, dok nadležne institucije odlučuju o daljoj zaštiti i valorizaciji nalazišta.Džamija je bila važan deo istorije i identiteta Bijelog Polja, a njeno otkriće ponovo je pokrenulo interesovanje za njen značaj, čak se i na njenim temeljima obavljaju verski obredi, poput bajram-namaza.

Ulcinj

Turbe Fani na Pristanu

Turbe Fani, nalazi se na Pristanu (Rana), ispred Male (gradske) plaže, na jugoistočnom podnožju Starog grada. Ono je u ogradnom zidu u kome se nalaze dva mezara, jedan pored drugog. Vjeruje se da su to mezari dva šejha, braće Huseina i Luftije Fani. Prema legendi, 1719. godine, Husein i Ljutfija spasili su grad od Venecijanaca. U znak sjećanja na njihovo herojstvo sagređeno im je turbe. Kaže se da su dva brata otišla da pregovaraju sa Mlečanima, koji nijesu pristali na pregovore i odrubili su im glave. Tu kreće legenda prema kojoj su “obezglavljena braća počela koračati morem ka obali i pali su upravo tu, na mjestu gdje se danas nalaze turbe. Vidjevši to Mlečani su okrenuli jedra i nikada se više nijesu vratili”. Bez obzira na legendu, ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga kaže da su dva brata šejha ljudi koji su zaista živjeli u gradu. Prema drugom predanju, koje navodi B. Agović, šehidi su se zvali Ljud i Jahja. Bili su iz familije Fani, kojih i danas ima u Draču. Ova dva pravednika, kaže se, borila su se protiv Mlečana na obali grada i u borbi poginuli. Čim su izdahnuli, more se toliko ustalasalo da se iskrcani Mlečani nijesu mogli vratiti na svoje lađe i tu su bili pobijeni. Ljud i Jahja su sahranjeni na Pristanu i na grobovima im je sagrađeno turbe, koje je kasnije porušeno, a njihova su tijela ostala pored morske obale u ogradnom zidu, gdje se i danas nalaze. Do 1920. godine ovo turbe je nadgledao Cafo Fani, potomak njihove familije, koji se tada odselio u Drač. Danas o turbetu brinu članovi porodice Maksuta Pekua. Grobovi su prekriveni čohom, preko koje su položeni peškiri.

Bar

Džamija u Kunjama

Džamija je prema natpisu na njoj i podacima B. Agovića podignuta 1774. godine na lokalitetu Petrovka. Međutim, na džamiji postoji tarih na kojem, iako nejasno, stoji 1228. H godina, koja odgovara 1813. godini. Kod džamije nije bilo vode, pa je Aiša Peričić zavještala 100 groša da se daje na dobit od koje je napravljena bistijerna. Osnova džamije je 15 x 7 metara, a munare, zadužbina Jusufa Tombarevića, visoko je 19 metara. Džamija je u više navrata sanirana, a posebno nakon zemljotresa 1979. godine. Temeljita sanacija izvršena je 1984/85. godine sredstvima Mešihata i mještana. Rađena je od tvrdog materijala. Zbog udara groma i oštećenja na munari, godine 2008. izgrađeno je novo munare. Na ulazu u džamiju, s lijeve strane nalazi se imamska kancelarija, a sa desne strane je abdesthana. Oko džamije je veliko mezarje i plac na kojem je izgrađena velika, savremena gasulhana sa svim pratećim sadržajima.

Plav

Carska džamija

Stara džamija u Plavu izgrađena je 1471. godine u Starom gradu okruženom bedemima. To je bio period vladavine sultana Mehmeda II Osvajača (vladao 1451-1481). Zato je u narodu poznata kao Carska džamija. Izgrađena je na kupastom uzvišenju, pa je svojim položajem dominirala gradom. Ona je i najstarija džamija na ovom području, a od postojećih džamija i u Crnoj Gori. Obnavljana je u nekoliko navrata: 1869. a temeljito je renovirana 1887. i 1970. godine. Tada joj je zamijenjena dotrajala drvena munara. Sredstvima Zavoda za kulturu Plava, a pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja džamija je ponovo restaurirana 1986. godine i u njenom haremu izgrađen je šadrvan. Godine 1990. Odbor Islamske zajednice Plav postavio je novu željeznu ogradu oko džamije u dužini od 90 metara i time uljepšao ovaj objekat, jedinstveni spomenik kulture u našim krajevima, koji gotovo šest vjekova služi svojoj svrsi u kontinuitetu. Ima specifičnu arhitekturu, posebno zbog duboreza i arabeski. Jedan dio je zidan kamenom, a drugi – sofraluci, izrađen je od drveta. Do renoviranja 1986. godine imala je krov od daske (šindre) koji je tada zamijenjen plastičnim, imitacijom drvenog pokrivača. U njenom haremu je bunar i šadrvan. Iznad vrata džamije koja se nalaze između sofraluka i njenog unutrašnjeg dijela nalazi se luneta sa izrezbarenim natpisom na osmanskom jeziku: “obnovljeno godine 1286. (1869/1870), učiniše slavnom ovu džamiju”. Pod zaštitom je države kao kulturno-istorijski spomenik.

Ulcinj

Turbe Pašine džamije

Turbe se nalazi sa zapadne strane Pašine džamije, koju su podigli Ulcinjani 1719. godine dobrima koja su zaplijenjenili mletačkim brodovima nakon odbrane grada, a u čast osvajaču grada, legendarnom admiralu Ali paši Kiliču iz Carigrada. Godine 1743. uz džamiju je sagrađen hamam koji je dobijao vodu preko kamenih kanala od česme iz XVII vijeka, koja se nalazila na uzvišenju preko puta džamije. Vjeruje se da je iste godine izgrađeno turbe u kojem se nalaze dva mezara, imama Huseina efendije i mujezina Halila Ibn Alutija. Pašina džamija sa haremom i ostalim objektima zaštićena je kao kulturno-istorijski spomenik.

Plav

Redžepagića džamija

Sa lijeve strane ulaza, u džamiji je mermerna ploča novijeg datuma na kojoj piše da je džamija prvi put podignuta 1626. godine. Međutim, prema B. Agoviću, u znak zahvalnosti svome ocu Redžep-agi, njegova kći Fatima, supruga skadarskog vezira Kara Mahmut-paše Bušatlije, podigla je džamiju u rodnom Plavu, 1774. godine. Na fasadi je uklesana 1288. hidžretska godina i svjedoči da je džamija obnovljena 1871. godine. Sanacije su vršene 1963, 1974 i 1993. godine. Raniji pokrivač od šindre zamijenjen je plastičnim (imitacija šindre). Munare je znatno visočije od drugih u Plavu. Ima 14 metara i veoma je kvalitetno urađeno od borovine. U haremu se nalazi mezarje, gasulhana, abdesthana i šadrvan kojeg je izgradio Avdo Enverov Redžepagić 1991. godine. Graditeljska vrijednost i specifičnost ogleda se u naglašenoj primjeni drveta u enterijeru, duborezu, načinu postavljanja drvene munare na vanjskom kvadratnom postolju, kao i koncepciji ulaznog trijema od drveta. Zidana je kamenom utopljenim u krečni malter.

Plav

Šabovića džamija

Prema tarihu na ulazu Šabovića džamija izgrađena je 1901 godine. Turski istoričar Abidin Temizer navodi da je džamiju podigao trgovac Haso Jakup Ferović 1880. godine kao sopstvenu zadužbinu. Nalazi se u blizini Redžepagića kule. Zidana je kamenim klesanicima, bez drvenih sofraluka. Veće sanacije doživjela je 1964. i 1979. godine. Ima dosta sličnosti sa ostalim džamijama ovog područja. Godine 1987. promijenjena je krovna konstrukcija džamije, a pokrivena termoplastom (imitacija šindre) i izgrađena nova drvena munara od borove daske, kao na ostalim džamijama u Plavu, Redžepagića i Carska. Na ulazu džamije dograđen je 2001. godine trijem ispred ulazne strane sa zasvedenim lukovima, iznad koga se nalaze tri male kupole. U haremu džamije nalazi se nekoliko starih mezara, kao i mezar imama ove džamije hadži Ahmeda ef. Šabovića. U sastavu džamije nalazi se abdesthana i gasulhana. U njoj su posljednjih decenija imami bili iz porodice Šabovića, a znatno su doprinijeli i njenom renoviranju, pa je narod zove Šabovića džamija.

Plav

Redžepagića kula

Redžepagića kula je istorijski i kulturni spomenik smješten u Plavu (Crna Gora), koji se smatra jednim od najvažnijih i najstarijih objekata stambeno-odbrambene arhitekture u plavsko-gusinjskom kraju. Osnovne činjenice Lokacija: Plav, Crna Gora (u blizini Plavskog jezera). Tip objekta: Stambeno-odbrambena kula iz vremena Osmanskog perioda. Prvobitna gradnja: Najčešće se navodi da je kula podignuta 1671. godine od strane Hasan-bega Redžepagića, iako postoje predanja da datira i iz 15. vijeka. Arhitektura: Podignuta je na kvadratnoj osnovi i sastoji se od tri sprata. Prizemlje i niži spratovi su građeni od debelog kamena (preko 1 m), dok je gornji sprat (čardak) izrađen od drvenih konstrukcija. Kula ima puškarnice (otvore za odbranu), osmatračnice i pokrivene drvene balkone karakteristične za ovaj tip gradnje. Funkcija i korišćenje Kula je služila za odbranu i boravak porodice Redžepagić u vremenu kada su ovim prostorima obilovale međusobne borbe i plemenske napetosti. Prizemlje je korišteno za smještaj stoke i skladištenje, a spratovi iznad za stanovanje i odbranu. U slučaju napada, porodica bi se zabarikadirala u kuli i branila koristeći puškarnice i druge otvore. Kulturni značaj danas Redžepagića kula predstavlja najstariji i najbolje očuvani spomenik stambene i fortifikacione arhitekture u regiji te je zaštićen kao kulturno-istorijski spomenik. Pretvorena je u muzej, gdje se izlažu etnografske zbirke s tradicionalnim predmetima, nošnjama i alatima koji svjedoče o životu u ovom kraju. Kula se često posmatra kao simbol istorije i tradicije regiona te je jedno od glavnih turističkih odredišta Plava.

Scroll to Top