Author name: admin

Rožaje

Kurtagića kula

Kurtagića kula se nalazila u centru grada na obali Ibra, u Kurtagića mahali u Rožajama. Kulu je sagradio krajem 19. i početkom 20. stoljeća Suljaga, otac Iljazage Kurtagića. Kula je bila sagrađena na približno kvadratnoj osnovi i imala je prizemlje i dva sprata. Prizemlje i prvi sprat su bili zidani od kamena, od oblutaka sa pravilnim ugaonim tesancima i drvenim santračima. Ulazni portal je imao drveni okvir, sa dekorativnim lučnim nadvratnikom. Na prvom i drugom spratu pravilno su bili raspoređeni pravougaoni prozori sa drvenim okvirima. Prozori prvog sprata su bili veći od uobičajenih prozora kula Rožaja i moguće je da su naknadno izvedeni.

Rožaje

Ganića kula

Ganića kula – Podsjećanje na vremena kada se živjelo u kulama i kada se, u burnim i opasnim vremenima, sigurnost porodice obezbjeđivala visokim i čvrstim zidovima. Ganića Kula je vrijedan istorijski spomenik i svjedok tih, davno prošlih, vremena. Nalazi se na izvorištu Ibra i smatra se da je nastala početkom 19. vijeka.

Petnjica

Džamija u Savinom Boru (Petnjica)

Džamija u Savinom Boru (Petnjica) je mesdžid (manja džamija) u selu Savin Bor, opština Petnjica, Crna Gora, čija je izgradnja počela 1997. godine, a služila je kao mesto okupljanja i bogosluženja za lokalne muslimane, često nazivan “Sandžak džamija”. 
Lokacija: Selo Savin Bor, Opština Petnjica, Crna Gora.Početak izgradnje: 28. aprila 1997..Značaj: Važan verski i kulturni centar za muslimane petnjičkog kraja.

Pljevlja

Husein-pašina džamija

Vakif: Husein-paša Boljanić. Godina gradnje: Oko 1570. godine pominje se imam ove džamije. Arhitektura:Tip: Džamija sa kupolomPrateći objekti: Gasulhana, abdesthana, mezaristan, sahat kula. Husein­paša Boljanić je ovu džamiju podigao 1569. go­dine i nalazi se u Pljevljima, Sandžak. Ona, prema mišljenju Andreja Andrejevića ne samo da zauzima istaknuto mjesto među spomenicima islamske umjetnosti na teritoriji bivše Jugoslavije, već po svom arhitektonskom tipu i karakteristikama predstavlja jedinstvenu građevinu ovakve vrste na našim prostorima. Koliko je ova građevina odudarala od drugih islamskih sakralnih objekata podizanih širom Crne Gore, svjedoči podatak da je Evlija Čelebija, koji je proputovao čitavim Carstvom, poredi sa „kakvom carskom džamijom“. Ona je i izraziti primjer brzine kojom se umjetnički uticaj iz prijestonice širio u udaljene djelove Carstva. Husein­pašina zadužbina višestrukih namjena odgovorila je željama graditelja – odoljela vremenu i dala svojevrstan pečat Plje­vljima kao važnom gradskom naselju. Skladnost, neuobičajena toplina ukrasa i prozračnost kamena džamije, nenametljivo opominju i svjedoče o stremljenju da se ljepotom i pregnućem ostane u „vje­čnom trajanju“.

Pljevlja

SAHAT KULA

Smještena u centru grada, Sahat kula u Pljevljima, sa kraćim ili dužim pauzama u radu, pokazuje Pljevljacima tačno vrijeme još od 18. vijeka.

Rožaje

Džamija Sultan Murat II

Džamija je izgrađena sredinom 15. vijeka. Mada, o vremenu njene izgradnje postoji više različitih podataka. Pretežno se smatra da je sagrađena 1450. godine u vrijeme vladavine Sultana Murata II Fatiha (Z. Azemović), pa je zato i zovu džamija Sultana Murata II. Drugi tvrde da je izgrađena 1455. godine (M. Bećirbegović), a treći da je podigao 1629. godine sultan Murat IV u znak sjećanja na svoju majku (B. Agović). Ovo bi svakako bilo interesantno provjeriti u arhivima. Džamija je služila u početku za vojničku posadu, uz malu upravnu vlast, a zatim i ostale vjernike koji su prihvatili islam. Zajedno sa tvrđavom, u raznim bunama i ratovima, rušena je i obnavljana nekoliko puta. Prvobitni izgled džamije bio je kao i kod ostalih džamija toga vremena, sa drvenim trijemom natkrivenim na ulazu, koji se oslanjao na drvenim stubovima. Ogradni dio trijema bio je oivičen drvenim stubićima. Unutrašnji dio džamijskog prostora bio je veličine 9 x 9 metara sa mahfilom u dubini od tri metra. Džamija je građena od poluobrađenog lomljenog kamena. Na njoj su postojala dva reda prozora pravogaonog oblika. Bila je pokrivena šindrom. Oko džamije se nalazi muslimansko groblje sa znatnim brojem lijepo urađenih starih nadgrobnih spomenika sa natpisima na turskom i arapskom jeziku, među njima i nekoliko sa još nepročitanim epitafima. Pored džamije je i turbe Šejha Muhameda (Mehmeda) Užičanina, književnika i začetnika socijalnog pokreta u XVIII vijeku, o kome su pisali značajni naučnici i književnici. Šejh je pogubljen od strane janičara 1750. godine u Balotićima kod Rožaja, a turbe mu je podigao Huršid-paša 1854. godine. Džamija je u više navrata renovirana. Zbog dotrajalosti stare džamije, na njenim temeljima sagrađena je nova u potpuno izmjenjenom obliku. U septembru 1966. godine započeta je njena gradnja, a završena 1968. godine. Godine 1977. izgrađeno je novo munare sa 2 šerefeta. Džamija je dobila drugi izgled. Urađen je trijem na ulazu, obnovljeno turbe, šedrvan i gasulhana. Ove radove finansirali su mještani Rožaja i okoline. Međutim, obnovljena džamija nije dugo izdržala zbog nestručno izvedenih radova. Tome su doprinijela i česta klizišta obale Ibra. Kako se sanaciji nije moglo pristupiti zbog narušene statike, džamija je srušena a na njenim temeljima, po treći put, podignuta je nova džamija. Njena izgradnja trajala je četiri godine, od 2004. – 2008. Godine, kada je svečano otvorena. Njenu dekoraciju, kako u enterijeru, tako i u eksterijeru, radili su turski graditelji. Vrhunsku dekoraciju čine arabeske sa ukrašenim ornamentima kao i unutrašnja kubat kaligrafski ispisana ajetima iz Kur’ana. Unutrašnjost džamije obložena je specijalnim keramičkim pločicama, koje upotpunjuju njenu ljepotu i dekoraciju. Pločice su uvezene iz Turske, a postavljane su pod nadzorom majstora koji su specijalizovani za ovaj posao. Posjetilac ima utisak da se nalazi u nekoj od džamija u Istanbulu. Ona spada među najljepše džamije ne samo ovoga kraja nego i šire. U prizemlju je velika haternama, na drugoj etaži je abdesthana i pomoćni molitveni prostor, a u gornje dvije etaže nalazi se prostor za obavljanje namaza. Sa sjeverne strane od ulaza obnovljeno je turbe Šejha Mehmeda Užičanina. Džamija ima dvije munare, devet kupola, od kojih su osam malih i jedno središnje veliko, ispod koga se nalaze manji lučni prozori koji služe za obasjavanje unutrašnjosti džamije. Kupole su obložene bakrom. Džamija je građena donacijama građana Rožaja i iseljenika iz Rožaja koji žive u Turskoj. Munare je finansirala Islamska zajednica Turske, a kameni ogradni zid harema džamije Turska agencija za mađunarodni razvoj i saradnju (TIKA).

Bijelo Polje

Gradska džamija Bijelo Polje

Gradska džamija je jedina džamija u užem gradskom jezgru Bijelog Polja. Na ovoj lokaciji nalazi se od 1741. godine, kada je prenesena iz sela Jabučini udaljenog pet kilometara. Predanja kažu da su je građani prenosili kamen po kamen, u koloni koja je formirana od stare do sadašnje lokacije i da je taj posao završen za samo 48 časova. U dvorištu džamije sahranjen je imam Mustafa Gušmirović, pa je lokalni stanovnici često zovu i Gušmirska džamija. Danas se ona nalazi pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Bar

Džamija u Zaljevu

Džamija u Zaljevu podignuta je 1883. godine (1301.h) na lokalitetu Palevo, na imanju Trupičića, ispod vrela Mali Zaljev. Prema nekim podacima, sredstva za otkup ovog imanja dao je knjaz Nikola I Petrović u iznosu od 120 fijorina. Nekoliko puta je sanirana. Na munari stoji natpis o izgradnji munare dobrovoljnim prilozima mještana 1935. godine. Nakon razornog zemljotresa iz 1979. godine iz temelja je obnovljena 1983. godine. Zaim Mehmedović renovirao je munaru 1996. godine. U predsoblju džamije nalazi se abdesthana i kancelarija za imama. Ima unutrašnji prostor od 115,20 m2 i harem u kojem se nalazi mezarje. Prvi imam džamije bio je muftija Murteza Karađuzović.

Bijelo Polje

Hajdar-pašina džamija u Radulićima

Radulići su bili sjedište poznate porodice Hajdarpašića, čiji je predak, Hajdar-paša izabrao ovu najljepšu bihorsku dolinu da u njoj podigne svoj saraj, hamam, džamiju i turbe. Džamija spada među prve džamije podignute u ovoj oblasti. Tačna godina gradnje nije poznata jer joj nije pronađen tarih, kao ni nišan iz Hajdar-pašinog turbeta. Vjerovatno je to bilo krajem XVII ili početkom XVIII vijeka, kada je sagrađena većina džamija ovog tipa. Hajdar-paša Selim došao je u nahiju Bihor u Hercegovačkom sandžakatu 1689. godine. Džamija ovog vakifa bila je izuzetne ljepote i dekoracije. Iz ruševina se vidi ljepota njene arhitekture, koja nije poznata kod seoskih džamija. Bila je zidana na kube, od krečnjaka i bigre (sige), popođena mermerom, a pokrivena olovom. Sa mektebom i sarajem u blizini, te Hajdar-pašinim turbetom i turbetom njegovog bajraktara ispred, činila je zanimljiv arhitektonski kompleks. Spada u red monumentalnih građevina kao što je bila džamija sultan-Bajazid Velina II u Novom (Herceg Novi) i Husein – pašina džamija u Pljevljima. Uz džamiju je bila biblioteka koja se odlikovala velikim bogatstvom knjiga na arapskom, turskom i persijskom jeziku. Džamija u Radulićima zapaljena je u toku Drugog svjetskog rata. Zapalili su je četnički odredi Pavla Đurišića u toku 1943. godine. Danas postoje ostaci zidina džamije, munareta, saraja i turbeta u kome je ukopan Hajdar-paša (Hajdar-pašino turbe). Ruševina džamije, površine 86 m2, u zemljišnim knjigama i dalje se vodi kao vlasništvo Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori.

Bijelo Polje

Džamija u Bistrici

Bistrica je administrativni centar kojem gravitira nekoliko sela. Smještena je u dolini rijeke Bistrice po kojoj je i dobila ime. U središnjem dijelu naselja izgradjena je džamija sa drvenom konstrukcijom i munarom. Za sada nije poznata godina njene gradnje. Prema podacima o izgradnji džamija na ovom području, ona datira iz prve polovine XIX vijeka, a možda i ranije ako se ima u vidu da postoji njena fotografija iz 1836. godine, koja se može pogledati u galeriji. Prema predanju džamija je izgrađena na zemljištu koga je poklonio Avdul-beg Hasanbegović. On je imao u Bistrici svoje valjaonice i vodenice. Kako predanje kaže, udario je temelje i ozidao džamisjki zid. U toku Drugog svjetskog rata, 1943. godine, zapaljena je. Na njenim temeljima podignuta je nova džamija 1970. godine. U njenoj izgradnji učestvovali su mještani dobrovoljnim prilozima i radnom snagom. Godine 1991. hadži Senad Sijarić je ispred džamije doveo vodu i izgradio šadrvan, a 1993. godine oko harema džamije postavljeno je betonsko coklo i ograda.

Bijelo Polje

Dom Kur'ana

Centralna zgrada Dom Kur’ana (Daru-l-Kur’an) u Bijelom Polju otvorena je 27. 05. 2018. godine. Zgrada je opremljena savremenom tehnologijom i tradicionalnim ambijentom, kako bi polaznicima bilo olakšano izučavanje Božije Riječi. Ovaj objekat, koji je takođe mjesto okupljanja omladine prilikom brojnih predavanja i prezentacija, pripada Medžlisu Islamske zajednice Bijelo Polje.

Bar

Nova džamija u Mrkojevićima

Džamija je podignuta 1985/86. godine, od tvrdog materijala, osnove 22 x 10 m i haremom od 800 m2, zasađenim maslinama. Ima munaru visoku 32 metra sa dva šerefeta. Na ulazu u džamiju smještene su kancelarija i prostorija za sastanke. U njenom okruženju izgrađena je abdesthana i parking. Dvorište je zasađeno maslinama, koje uz njegovani travnjak i lijep prilaz stvaraju divan ambijent. Džamija je rađena dobrovoljnim prilozima džematlija, privremeno zaposlenih u SAD, a znatna sredstva dodijelilo je i Starješinstvo Islamske zajednice Crne Gore. Svečano je otvorena 16. 07. 1989. godine. Tokom ramazana u džamiji se klanjaju svi dnevni namazi. Inače, u neposrednoj blizini nalazi se Stara džamija iz 1756. godine, koja je još uvjek sačuvana iako dosta ruinirana. Otvaranjem Nove džamije stara je prestala biti u funkciji.

Novosti

Islam kao Neraskidivi Dio Bošnjačkog Bića

Islam je duboko ukorijenjen u identitet Bošnjaka, oblikujući njihovu kulturu, običaje i način života kroz stoljeća. Vjera je bila ključni oslonac u svim historijskim previranjima, a njeni principi i vrijednosti odražavaju se u svakodnevnim životnim praksama. Vjerski Obredi i Praksa Islam u životu Bošnjaka prisutan je kroz pet stubova vjere – svjedočenje vjere (šehadet), molitvu (namaz), post (ramazan), davanje zekata i hadž. Posebno mjesto zauzima džuma-namaz, zajednička molitva petkom, te teravije tokom ramazana, kada se zajednice okupljaju u džamijama. Duhovne Vrijednosti Islam promiče moralne i etičke vrijednosti poput poštenja, gostoprimstva, solidarnosti i brige za druge. Porodica je centralni stub društva, a odgoj djece u duhu islamskih načela smatran je velikom odgovornošću. Islamska Arhitektura i Naslijeđe Bosna i Hercegovina bogata je islamskim arhitektonskim naslijeđem, uključujući džamije, tekije, medrese i hanove. Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu simbol je osmanske arhitekture na Balkanu, dok su brojni turbeti (mauzoleji) svjedoci duhovnog naslijeđa. Islam u Savremenom Društvu Uprkos izazovima modernog doba, islam i dalje ostaje ključni faktor u identitetu Bošnjaka. Tradicionalne vrijednosti prenose se kroz porodicu, obrazovne institucije i vjerske zajednice, osiguravajući kontinuitet vjere u budućim generacijama. Zaključak Islam je neodvojiv dio bošnjačkog bića, oblikujući svakodnevni život, kulturu i moralne vrijednosti ovog naroda. Njegova snaga leži u duhovnoj povezanosti, zajedništvu i kontinuiranom očuvanju vjerskih tradicija.

Novosti

Istaknute Figure iz Oblasti Nauke, Umjetnosti, Politike i Duhovnosti

Bošnjački narod dao je brojne značajne ličnosti koje su ostavile dubok trag u različitim oblastima života. Njihova dostignuća i doprinosi oblikovali su bošnjački identitet kroz stoljeća. Nauka i Obrazovanje Među istaknutim naučnicima iz bošnjačke historije nalazi se Hasan Kafi Pruščak (1544-1615), islamski učenjak i filozof čija su djela iz oblasti teologije i prava imala velik uticaj. U savremenom dobu, akademik Muhamed Filipović bio je jedan od vodećih intelektualaca i filozofa Bosne i Hercegovine. Umjetnost i Kultura Safvet-beg Bašagić (1870-1934) bio je jedan od pionira moderne bošnjačke književnosti, pjesnik, historičar i kulturni radnik. Meša Selimović (1910-1982) svojim romanima, poput “Derviš i smrt”, ostavio je neizbrisiv trag u jugoslovenskoj i svjetskoj književnosti. Politika i Državništvo Alija Izetbegović (1925-2003), prvi predsjednik nezavisne Bosne i Hercegovine, bio je ključna figura u borbi za suverenitet države. Njegova politička i filozofska djela imala su veliki uticaj na bošnjačku političku misao. Duhovnost i Religija Mustafa Ejubović-Šejh Jujo (1651-1707) bio je jedan od najvažnijih bošnjačkih učenjaka osmanskog perioda. Njegova teološka djela i pravne rasprave imale su veliki uticaj na islamsku misao u regiji. Zaključak Ove ličnosti ne samo da su obilježile svoje vrijeme, već su postale simboli bošnjačkog identiteta, doprinoseći obrazovanju, umjetnosti, politici i duhovnosti svog naroda.

Novosti

Pregled Bošnjačkih Tradicija

Kultura i običaji Bošnjaka duboko su ukorijenjeni u historiji, odražavajući bogatstvo naslijeđa i identiteta ovog naroda. Od narodnih nošnji i kulinarskih specijaliteta do tradicionalnih obreda i običaja, bošnjačka kultura nosi pečat raznovrsnosti i dugovječnosti. Narodne Nošnje Bošnjačke narodne nošnje razlikuju se zavisno od regije, ali su prepoznatljive po bogatim vezovima, zlatovezu i ukrasima. Muške nošnje često uključuju fes, jelek i široke čakšire, dok su ženske haljine ukrašene vezom i svilom, uz neizostavne marame i nakit. Ove nošnje i danas se nose u posebnim prilikama, poput svadbi i kulturnih manifestacija. Kulinarska Tradicija Bošnjačka kuhinja bogata je raznovrsnim jelima koja su se prenosila generacijama. Tradicionalna jela poput pita (burek, sirnica, zeljanica), ćevapa, dolmi i sogan-dolme svjedoče o osmanskom uticaju, dok su baklave, tufahije i hurmašice omiljeni slatkiši. Kafa zauzima posebno mjesto u svakodnevnom životu Bošnjaka, simbolizirajući gostoprimstvo i zajedništvo. Obredi i Običaji Bošnjački običaji posebno dolaze do izražaja tokom vjerskih i porodičnih svečanosti. Ramazan i Bajram su među najvažnijim vjerskim praznicima, praćeni posebnim običajima, poput iftara, posjete rodbini i darivanja djece. Svadbeni običaji uključuju niz tradicionalnih rituala, od prosidbe i miraza do svečanog čina vjenčanja uz pjesmu i igru. Zaključak Bošnjačka kultura i običaji predstavljaju neodvojiv dio identiteta ovog naroda, prenoseći se s generacije na generaciju. Njihovo očuvanje važno je ne samo zbog historijske vrijednosti, već i kao način da se održi autentičnost i bogatstvo bošnjačke tradicije u savremenom svijetu.

Novosti

Priče o Ključnim Događajima i Ličnostima koji su Obilježili Bošnjačku Prošlost

Bošnjačka historija bogata je događajima i ličnostima koje su ostavile neizbrisiv trag u kulturnom, društvenom i političkom razvoju naroda. Od srednjovjekovne Bosne i njenih vladara, preko osmanskog perioda, do modernih izazova, priče o ključnim trenucima oblikuju identitet i naslijeđe Bošnjaka. Srednjovjekovna Bosna i Njezini Vladari Jedan od najznačajnijih perioda bošnjačke historije jeste srednji vijek, kada je Bosna bila samostalna banovina, a kasnije i kraljevina. Ban Kulin (1180-1204) ostao je upamćen po “Povelji Kulina bana”, jednom od najstarijih pisanih dokumenata na bosanskom tlu, kojim je uspostavljena trgovinska saradnja s Dubrovnikom. Kralj Tvrtko I Kotromanić (1377-1391) bio je vladar koji je Bosni donio najveći teritorijalni i ekonomski procvat, uzimajući titulu kralja Bosne, Srbije, Primorja i Zapadnih Strana. Period Osmanske Vlasti i Njegov Uticaj Dolaskom Osmanlija u 15. vijeku, Bosna postaje dio moćnog Osmanskog carstva. Ovaj period donio je velike društvene i kulturne promjene. Mnogi Bošnjaci postaju ugledni vojskovođe, pisci i državnici. Među njima se isticao Gazi Husrev-beg (1480-1541), koji je kao namjesnik Bosne dao ogroman doprinos obrazovanju i urbanizaciji, izgradnjom medresa, biblioteka i drugih institucija. Austro-Ugarska i Borba za Očuvanje Identiteta Nakon više od 400 godina osmanske vladavine, Bosna i Hercegovina dolazi pod upravu Austro-Ugarske 1878. godine. Ovaj period obilježili su modernizacija, ali i otpor bošnjačkog stanovništva prema novim vlastima. Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak bio je istaknuti intelektualac i borac za bošnjačka prava, promovišući kulturu i jezik svog naroda. Bošnjaci u 20. Stoljeću Dvadeseto stoljeće donosi velike izazove Bošnjacima, od Prvog i Drugog svjetskog rata do raspada Jugoslavije i agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine. U ovom periodu istakle su se ličnosti poput Alije Izetbegovića, prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine, koji je vodio narod kroz najteže trenutke njegove moderne historije. Zaključak Historija Bošnjaka ispunjena je hrabrošću, kulturnim bogatstvom i borbom za opstanak. Svaka epoha donijela je nove izazove, ali i heroje koji su oblikovali identitet naroda. Priče o njima ne samo da svjedoče o prošlosti, već i inspirišu buduće generacije da čuvaju svoje naslijeđe i identitet.

Rožaje

Kučanska džamija

Donja ili Kučanska džamija podignuta je 1830. godine sredstvima kučanskog džemata, a prema drugom kazivanju oko 1779. godine. U nekim izvorima kao godine njene izgradnje pominju se i 1780., 1787. i 1819. godina. Usmeni izvori govore da je dio svog zemljišta za izgradnju džamije uvakufio hadži Suljaga ef. Kardović, mujezin koji je živio u kučanskoj mahali, današnjoj ulici “Mustafa Pećanin”. Stilom gradnje džamija odslikava sredinu u kojoj se nalazi. Građena je od kamena sa drvenim hatulama od tesane borovine. Kamen je vidljiv na fasadi a sa unutrašnje strane je omalterisana. Ima visoki drveni krov pokriven šindrom i drveno munare. Imala je trijem sa drvenim stubovima, drvenom ogradom i vanjskim mahfilom na galeriji trijema. Trijem je zatvoren 1983. godine. Na istočnoj strani džamije postojao je mekteb, koji je izgorio 1. februara 1870. godine zajedno sa jednom kafanom i dva dućana ispod nje. Na toj lokaciji 1985. godine izgrađena je velika zgrada u kojoj je smješteno sjedište Medžlisa Islamske zajednice Rožaja, mekteb, kao i četiri imamska stana. Ova građevina prilično je zatvorila prostor u kojem je dominirala stara džamija. Džamija je u više navrata obnavljana sredstvima Kučanskog džemata. Ipak, njena autentičnost sačuvana je do današnjih dana. Uprava za zaštitu kulturnih dobara Ministarstva kulture Crne Gore džamiju je proglasila 2016. godine kulturnim dobrom od nacionalnog značaja.

Scroll to Top